Vremenski definirani stilski zaokret u glazbeni barok započeo je godine 1602. kada je Giulio Caccini objavio u Firenci svoje kapitalno djelo „Le Nuove Musiche“. U predgovoru ovoj zbirci monodijskih madrigala Caccini je predstavio detaljnje interpretativne upute za izvođače u pogledu ornamentacije, improvizacije i agogike obrazlažući načela nove tehnike skladanja kojom se umjetnički doseg postiže naglašavanjem emocionalne poruke tekstualnog predloška. Stilski definirani glazbeni efekti koje opisuje Caccini imali su u glazbi baroka golemu važnost u naglašavanju afekta i slobodne interpretacije notnog teksta. Ovakav način pjevanja omogućio je glazbenicima da se iskažu u vještini muziciranja te interpretiraju notni tekst prema vlastitom shvaćanju emocionalne poruke. Istodobno na zasadama renesansnih uradaka nastaju i jednostavnije strukturirani višeglasni glazbeni oblici kao što su canzonette ili scherzi u kojima su također razvidni  znakovi novog stila. Tomaso Cecchino (Cecchin ili Cecchini su leksičke inačice skladateljevog prezimena) bio je glavni pronositelj novog baroknog stila u Dalmaciji. O njegovu životu prije dolaska u Dalmaciju nema objektivnih podataka. Rodio se u Veroni oko 1580. no nije poznato gdje i kod koga je stekao glazbenu naobrazbu. Cecchino je u Dalmaciju stigao 1603. godine na poziv novog splitskog nadbiskupa i uglednog astronoma, fizičara i teologa Markantonija de Dominisa. Novoizgrađeni kor katedrale sv. Dujma koji je inauguriran 1606. uveo je nove mogućnosti u glazbeni život splitske prvostolnice. Ne treba stoga čuditi da je nadbiskup de Dominis pod svaku cijenu želio postaviti obrazovanog glazbenika za ravnatelja kapele. Cecchini je u Dalmaciju stigao kao već formirani glazbenik i razvidno je da je zarana u svojoj karijeri bio suočen s novim stilskim strujanjima. Njegovo je stvaralaštvo obilježeno snažnim utjecajem svježih ideja Giulija Caccinija i članova Firentinske kamerate koji su postavili standarde za novu interpretaciju glazbene senzualnosti. Ovaj je utjecaj naročito izražen u Cecchinovoj prvoj knjizi monodijskih madrigala „Amorosi concetti. Madrigali voce sola facili per cantare et  sonare nel clavicembalo, chitarrone o liuto. Libro Primo“ iz 1612. Ovo djelo predstavlja najstariji do sada poznati barokni uradak na istočnoj obali Jadrana. Nakon političkih previranja Cecchino je 1614. napustio Split i trajno se preselio u grad Hvar gdje je djelovao kao maestro di capella hvarske katedrale  Sv. Stjepana. U to vrijeme Hvar je postao jednim od najvitalnijih kulturnih centara u Dalmaciji. Kao važna venecijanska trgovačka luka postao je stjecištem kulturne razmjene. Godine 1612. u Hvaru je u zgradi arsenala otvoreno prvo javno kazalište u Dalmaciji koje u svojem, ponešto izmijenjenom obliku postoji i danas. Cecchino je većinu svojih djela skladao upravo u Hvaru. Ovdje je nastala i njegova zbirka ”Madrigali et canzonette a tre voci”, pisana za tri glasa i basso continuo. Zbirka je posvećena hvarskom plemiću Budimiru Lupo Budiću (cavalliere Bondumiero Lupo) te sadrži 22 skladbe čiji su tekstualni predlošci tipizirani po uzoru na talijanske ranobarokne skladatelje i sadržajem obuhvaćaju talijansku renesansnu ljubavnu poeziju. Zbirka je tiskana u Veneciji godine 1617. u nakladničkoj radionici Giacoma Vincentija te predstavlja dragocjeni spomenik građanskoj kulturi življenja u Hvaru početkom sedamnaestog stoljeća. U njezinoj suvremenoj rehabilitaciji koristili smo faksimil izvornika koji se čuva u Biblioteca della Musica di Bologna [RISM] A/1 - C 1673.

Tomaso Cecchino (1580-1644):  Madrigali et canzonette a tre voci (1617.)

Giorgio Mainerio: Pass'e mezzo antico

Voi mi dite ch'io mora

Cor mio, la bianca mano

Chiome crespe e dorate

Lorenzo Allegri: Quinto Ballo

Le guance impallidio

De le guance le rose

Occhi amorosi e cari

Andrea Antico: Frottola

Pastorella gentil

Pargoleggia la cruda

A gl'aspri miei lamenti

Filli cogliendo fiori

Deh non partir mia Clori

Francesco Lambardo: Partite & Gagliarda

Gia trafigesti Amore

Fermo lieto e costante

Su, su amanti

Ecco che gl'augelletti

Vezzosette mie Ninfe

Mutosi il pargoletto

Luigi Rossi: Passacaille

Tirsi tu parti

Tra queste piante

Antonio Valente: Ballo dell' Intorcia

A me cosi fedele

Filli cor del mio core

Un baccio chieggio