Glazbena produkcija u Dalmaciji početkom 17. stoljeća bila je uvelike diktirana političkim i geostrateškim okolnostima u kojima se odvijala. Već od sredine 15. stoljeća Venecija je uspostavila potpunu političku dominaciju nad većinom dalmatinskih komuna. U isto vrijeme turska ekspanzija na Balkanu zahvatila je i hrvatske zemlje u zaleđu te su ubrzo mnogi gradovi i čitave oblasti dospjele pod tursku vlast uz masovne migracije i egzodus stanovništva. Ove su okolnosti ograničile potpuni humanistički procvat dalmatinskih gradova, iako su upravo oni bili u najbližem kontaktu s italskim komunama čijim dosezima su inspirirani svi umjetnički poduhvati u Dalmaciji. Unatoč tome glazbena produkcija u Dalmaciji oko 1600. godine stilski nije zaostajala za talijanskim uzorima te je bila usko povezana s djelatnošću katedralnih kapela Splita, Dubrovnika, Hvara i Trogira. Izvođački potencijali dalmatinskih katedralnih kapela rezultirali su skromnijim umjetničkim opsegom glazbenih uradaka no oni su ipak savršeno zrcalili nove barokne stilske tendencije. Vremenski definirani stilski zaokret u glazbeni barok započeo je godine 1602. kada je Giulio Caccini objavio u Firenci svoje kapitalno djelo „Le Nuove Musiche“. U predgovoru ovoj zbirci monodijskih madrigala Caccini je objavio detaljnje interpretativne upute za izvođače u pogledu ornamentacije, improvizacije i agogike obrazlažući načela nove tehnike skladanja kojom se umjetnički doseg postiže naglašavanjem emocionalne poruke tekstualnog predloška. Stilski definirani glazbeni efekti koje opisuje Caccini imali su u glazbi baroka golemu važnost u naglašavanju afekta i slobodne interpretacije notnog teksta. Monodija, tj. jednoglasno pjevanje uz pratnju lutnje, teorbe, čembala ili nekog drugog kontinuo instrumenta bila je druga velika barokna inovacija. Ovakav način pjevanja omogućio je glazbenicima da se iskažu u vještini muziciranja te interpretiraju notni tekst prema vlastitom shvaćanju emocionalne poruke. Ovi glazbeni oblici postali su stoga izrazito popularni u ranim godinama sedamnaestog stoljeća, podjednako zastupljeni u liturgijskom i kućnom muziciranju. Prvo ovakvo djelo nastalo na tlu Dalmacije te prvi glazbeni uradak nadahnut novim baroknim stilom uopće je zbirka monodijskih madrigala „Amorosi concetti“ naturaliziranog Splićanina Tomasa Cecchina (Cecchino ili Cecchin su leksičke inačice skladateljevog prezimena). O njegovu životu prije dolaska u Dalmaciju nema objektivnih podataka. Rodio se u Veroni oko 1580. no nije poznato gdje i kod koga je stekao glazbenu naobrazbu. Cecchino je stigao u Split 1603. godine na poziv novog splitskog nadbiskupa i uglednog astronoma, fizičara i teologa Markantonija de Dominisa („Dalmatiae et Croatiae  Primas“). De Dominis je kao potomak cijenjene rapske plemićke obitelji u Italiji stekao visoku naobrazbu i zasigurno razvio dobar ukus za glazbenu umjetnost. Po dolasku u Split započeo je s velikim građevinskim  i strukturnim promjenama želeći reformirati splitsku crkvu. Novoizgrađeni kor katedrale sv. Dujma koji je inauguriran 1606. uveo je nove mogućnosti u glazbeni život splitske prvostolnice. Ne treba stoga čuditi da je nadbiskup de Dominis pod svaku cijenu želio postaviti obrazovanog glazbenika za ravnatelja kapele. Cecchino je u Dalmaciju stigao kao već formirani glazbenik i razvidno je da je zarana u svojoj karijeri bio suočen s novim stilskim strujanjima. Njegovo je stvaralaštvo obilježeno snažnim utjecajem svježih ideja Giulija Caccinija i članova Firentinske kamerate koji su postavili standarde za novu interpretaciju glazbene senzualnosti. Jak utjecaj Giulija Caccinija osjeti se pogotovo u prvoj knjizi monodijskih madrigala „Amorosi concetti. Madrigali voce sola facili per cantare et  sonare nel clavicembalo, chitarrone o liuto. Libro Primo“ iz 1612. Zbirka sadrži 23 madrigala čiji su tekstualni predlošci tipizirani po uzoru na talijanske ranobarokne skladatelje i sadržajem obuhvaćaju talijansku renesansnu ljubavnu poeziju (Giambattista Marino, Gabriello Chiabrera i neki anonimni petrarkisti). Ovo djelo nastalo je vjerojatno tijekom prve dekade sedamnaestog stoljeća i predstavlja zasigurno najraniji spomenik glazbenog baroka na istočnoj obali Jadrana. Zbog okolnosti Cecchini je publikaciju odgodio do 1612. kada je ova zbirka konačno tiskana u radionici poznatog venecijanskog nakladnika Riccarda Amadina. Jedini cjelovito očuvani primjerak dio je zbirke Landau i čuva se u Biblioteca Nazionale Centrale u Firenci. Cecchino je u humanističkim krugovima Splita ubrzo stekao značajna poznanstva s uglednim gradskim patricijima i splitskim i trogirskim klerom. Od posebne važnosti bilo je njegovo prijateljstvo sa članovima obitelji Capogrossi kojima je posvećena zbirka „Amorosi concetti“ . Ova je ugledna splitska obitelj kao i sam Cecchino bila vrlo bliska  kulturnom krugu novog nadbiskupa de Dominisa te je moguće da su i financijski potpomogli ovu Cecchinovu publikaciju. Već 1613. Cecchino se potpisuje kao „maestro di capella di cathedrale di Spalato“ i to u još jednoj važnoj zbirci njegova opusa „Canti spirituali a una due e tre voci“ koja sadrži niz duhovnih madrigala izuzetne vrijednosti. I dok je zbirka „Amorosi concetti“ namijenjena prvenstveno intimnom salonskom muziciranju splitske aristokracije, „Canti spirituali“ okreću se mističnom moralizmu, iako vjerojatno nisu bili namijenjeni za liturgijsko izvođenje. Godine 1614. političke razmirice nadbiskupa de Dominisa i Vatikana rezultirale su njegovom abdikacijom s nadbiskupskog položaja. Cecchino je tako ostao lišen potpore svojeg uglednog mecene te se iste godine trajno preselio u Hvar („maestro di capella di cathedrale di Lesina“) gdje je do kraja života djelovao uz bogatu glazbenu produkciju.

Tomaso Cecchino:

Amorosi concetti. Madrigali voce sola facili per cantare e sonare nel clavicembalo chitarrone o liuto. Libro Primo (Venecija, 1612.)

All' aura d'un dolcissimo sospiro 

Rosa d'Amor (Seconda parte)

Vaga su spina ascosa

A Dio Ninfa de fiori (Seconda parte)

     Biagio Marini: Sonata sopra Fuggi dolente

Caro dolce ben mio 

Dimi, caro ben mio

Quelle mie vaghe stelle

Temer Donna non dei 

Anzi temo che dei (Risposta)

     Maurizio Cazzati: Capriccio & Passacaglia

Occhi miei poi ch'osaste

Nel spuntar dell' Aurora

Ti chiamo e non rispondi

     Tarquinio Merula: Canzon La Cavagliera 

Ardentissimo Amore

Svegliati pastorella

Clori vezzosa e bella

     Biagio Marini: Passacaglia

Cosi soletto

S'io m' avicino a voi

     Biagio Marini: Sonata sopra La Monica

Qual Icaro novello