Početkom sedamnaestog stoljeća Venecija je bila središte glazbenog svijeta. Inovacije i raskoš glazbene produkcije te razvijena nakladnička djelatnost privlačili su mnoge strane glazbenike koji su dolazili učiti i usavršavati se kod ponajboljih skladatelja toga vremena. Među njima posebno treba izdvojiti Giovannija Gabriellija i Claudija Monteverdija koji su najzaslužniji za oblikovanje polikoralnog i koncertantnog stila po kojem je Venecija bila poznata diljem Europe. Heinrich Schütz stigao je u Veneciju 1609. i započeo studij glazbe kod Giovannija Gabriellija koji je trajao sve do Gabriellijeve smrti 1612. Njegov snažan utjecaj osjetit će se u čitavom Schützovom opusu. U Veneciji je Schütz studijski boravio u još dva navrata usavršavavši se kod Claudija Monteverdija. Tijekom svog drugog posjeta Veneciji Schütz je godine 1629. objavio prvu zbirku latinskih moteta Symphoniae sacrae I, op. 6. Moteti Buccinate in neomenia tuba i Jubilate Deo iz ove zbirke skladani su u najboljoj maniri koncertantnog stila i potvrđuju snažan stilski utjecaj koji su na Schütza imali Gabrielli i Monteverdi. Heinrich Schütz je u Njemačkoj izgradio uspješnu karijeru kao kapellmeister na saskom dvoru u Dresdenu. Godine 1647. objavio je u Dresdenu drugu knjigu Symphoniae sacrae II, op. 10 koja sadrži 27 moteta s tekstualnim predlošcima na njemačkom jeziku, u duhu luteranske tradicije. Bogata instrumentacija i razvedeni vokalni slog te karakteristične promjene boje basa kontinua koje pruža ansambl sastavljen od violina, korneta, flauti, trombona, viola, lutnji, čembala i orgulja glavna su obilježja ovog Schützovog djela. Skladba Meine Seele erhebt den Herren , također poznata i pod  nazivom Njemački Magnificat predstavlja vrhunac umjetničkog dosega ove zbirke te je jedan od najranijih primjera uglazbljivanja ovog novozavjetnog teksta na njemačkom jeziku. Snažan utjecaj Monteverdijevog stila ovdje se može osjetiti gotovo 40 godina nakon izdanja njegovih Vespro della Beata Vergine iz 1610. U skladbi Von Gott will ich nicht lassen Schütz je kao predložak iskoristio poznatu temu arije La Monaca, prethodno pruzete u obliku luteranskog korala. Skladba Was betrübst du dich, meine Seele predstavlja ogledni primjer Schützove glazbene poetike, karakterizirane isticanjem akcenata i značenja tekstualnih predložaka.

Heinrich Schütz:

SYMPHONIAE SACRAE, op. 10 (Dresden, 1647.)

Intrada V a 5'

Buccinate in neomenia tuba, SWV 275 

Jubilate Deo (Seconda pars), SWV 276

Was betrübst du dich, meine Seele, SWV 353

Hütet euch, dass eure Herzen nicht beschweret warden, SWV 351

Verleih uns Frieden genädiglich, SWV 354

Gib unsern Fürsten und aller Obrigkeit  (Andere Teile), SWV 355

Mein Herz ist bereit, SWV 341

Supereminet omnem scientiam, SWV 76 (INSTR.)

Meine Seele erhebt den Herren (Deutsches Magnificat), SWV 344

Herr unser Herrscher, wie herrlich ist dein Name, SWV 343

Von Gott will ich nicht lassen, SWV 366