G. Puliti: Ghirlanda odorifera
Glazbena
produkcija s kraja 16. stoljeća iznjedrila je nove glazbene oblike oslanjajući
se na tekstualne predloške dijametralno suprotnih poetika. Sjaju sublimirajućeg
petrarkizma s jedne strane,
suprotstavlja se koncept profane bernijanske
proze, nadahnute dionizijskim obilježjima antičkih komedija i ekloga. U
glazbenom jeziku taj se dualitet
izražava suprotnostima madrigalskog suzvučja i jednostavnijih formi (kanconete, vilanele, vilote i maskerate).
Potonji su glazbeni oblici svrsishodno bili korišteni kao svojevrsni renesansni
divertimenti, a često ih nalazimo i kao glazbenu kulisu firentinskih i
venecijanskih pokladnih svečanosti 16. i 17. stoljeća. Začetnik ovog stila bio
je venecijanski skladatelj Giovanni Croce koji je godine 1590. objavio zbirku Mascarate
piacevoli et ridicolose per il carnevale. Maskerate su glazbenopovijesno prethodile pojavi madrigalske komedije („commedia armonica“)
u kojoj su objedinjeni glazba i elementi Commedije dell'Arte. Tako je već 1594. u rezidenciji vojvoda d'Este u
Modeni praizvedena prva madrigalska komedija „L'Amfiparnaso“, dvorskog skladatelja Orazija Vecchija. Ovo je
djelo znatno utjecalo na žanrovsko usmjerenje mnogih suvremenika te su se ubrzo
pojavila izdanja novih i sadržajno sličnih uradaka. Od skladatelja
koji su u svome izričaju koristili slične glazbene oblike bio je i istarski
skladatelj Gabriello Puliti, rođen u
Montepulcianu u Toskani oko 1575. godine. Istražujući karnevalsku tradiciju
Puliti je 1612. godine objavio zbirku troglasnih maskerata „Ghirlanda odorifera cioè
mascherate a tre voci“, posvećenu labinskom patriciju Tranquillu
Negriju. Puliti je u Istru stigao oko 1604. godine te je od tada djelovao kao
orguljaš i maestro di capella u više
istarskih gradova (Pula, Trst, Kopar, Labin). Postavši članom koparske Accademije Palladije (Accademico Armonico detto l' Allegro)
Puliti je prijateljevao s mnogim uglednim i obrazovanim suvremenicima na
istarskom poluotoku. Otuda potječe i njegovo poznanstvo s labinskim kapetanom i
pjesnikom Tranquillom Negrijem. Upravo je uz Labin i labinsku rezidenciju
Negrijevih vezan nastanak zbirke „Ghirlanda
odorifera“ te desetak godina kasnije
i zbirke „Armonici accenti“ iz 1621.
koju je Puliti posvetio Tranquillovom bratu Oraziju. Pod pokroviteljstvom ove
ugledne labinske patricijske obitelji zbirka „Ghirlanda odorifera“ skladana je za osobnu razonodu i prijateljsko
druženje samoga skladatelja i užeg kruga obitelji Negri (o čemu autor svjedoči
u predgovoru izdanja). U tom kontekstu lako je zamisliti kako su njezini zvuci
mogli odzvanjati ulicama Labina u ranim
godinama sedamnaestog stoljeća. „Ghirlanda odorifera cioè mascherate a tre
voci“ („Mirisni vijenac“)
sadrži dvadesetjednu maskeratu i rijedak
je primjer manirizma u glazbi sedamnaestog stoljeća. Tiskana je godine 1612. u
tiskarskoj radionici poznatog venecijanskog nakladnika Giacoma Vincentija.
Jedini cjelovito sačuvani primjerak čuva se u Beču u glazbenoj zbirci Österreichische
Nationalbibliothek. Zbirka je
sastavljena od tematskih skladbi satiričnog karaktera („Dimnjačari“, „Vrtlari“, „Pokradeni vojnici“ i dr.) te je po
strukturi i tekstualnim predlošcima (G.C.
Croce: La ventisette mascherate piacevolissime, 1603.) slična djelima
Orazia Vecchija i Adriana Banchierija. Imaginarna galerija likova obuhvaća
poznata lica talijanske komedije ili tipične stereotipne preslike određenih
zanimanja i obrta te obiluje dijalektalizmima i prštavim humorom. Scenski
predložak naglašen je često uvođenjem dramatis
personae direktnim predstavljanjem „Noi
siamo...“ Gotovo svaka maskerata oslikava karakterna svojstva likova pri
čemu glazba nije podređena tekstu već se oni međusobno nadopunjuju.
Objedinjujući kanconetu, vilanelu i vilotu te parafrazirani renesensni madrigal
Puliti je stvorio jedinstven svijet koji je ubrzo iščezao s glazbenih
pozornica, ustuknuvši pred naletima novog stila i nadolazeće operne produkcije.
Gabriello Puliti:
Ghirlanda odorifera cioè mascherate a tre voci (Venecija, 1612.)
Stefano Landi: Balleto delle Virtu
Cantori sventurati (Noi siamo tre cantori)
Vedove sconsolate (Vedove sconsolate in bruna veste)
Salamone Rossi: Gagliarda detta Massara
Spose contente (Noi siam spose contente)
Orbi e ciechi affatto (Poveri ciechi siamo)
Salamone Rossi: Gagliarda detta Narciso
Villani c'hanno legato la creanza (Ohime, Dio, chi mi soccorre)
Spazzacamin (Ola bella brigada!)
Dottor Grazian da Francolin (Ancor ch'al parturire)
Salamone Rossi: Gagliarda detta Zambalina
Poeti bischizzanti (O donna, ch'al mio danno i ciel ti denno)
Umoristi (Il veder che voi siate)
Salamone Rossi: Gagliarda detta Andreasina
Amor di cortegiana incostante (Amor e fatto a punto come il mare)
Todeschi (Got morghen companie)
Biagio Marini: Gagliarda
Amanti (Non
favorite queste donne ingrate)
Matti (Trinchitin, tronchitin,
trinchitin tron)
Salamone Rossi: Sinfonia grave
Falliti (Oh come canta ben la fallilella)
Salamone Rossi: Gagliarda detta Silvia
Cavaliero assaltato d'amore (Amor, con ogni imperio e gran possanza)
Ortolani (All'insalata oh donne!)
Salamone Rossi: Gagliarda detta Norsina
Astrologi (Astrologi noi siam, donne amorose)
Soldati svaligiati (Siam soldati svaligiati)
Koncerti
Subota, 01. srpnja 2017.
Vincentius Jelich: Psalmi vespertini (Arion secundus, 1628.) - rekonstrukcija
Dvigrad festival
Samostanska crkva Sv. Petra i Pavla, Sv. Petar u Šumi, 21 sat
Ponedjeljak, 03. srpnja 2017.
Tomaso Cecchino: Psalmi, missa et alia cantica (1619.)
Dvigrad festival
Župna crkva Pohođenja Bl. Djevice Marije, Bale, 21 sat
Srijeda, 05. srpnja 2017.
Ostinato laudato
Dvigrad festival
Crkva Sv. Silvestra, Kanfanar, 20 sati
Subota, 23. rujna 2017.
Tomaso Cecchino: Madrigali et canzonette a tre voci - koncert uz promociju CD-a
Varaždinske barokne večeri
Kapela obitelji Erdödy, Stari grad Varaždin, 21 sat
Prikaži kalendar koncerata
Instrumentarij
Blok flaute
(Hyeronimus Kynsecker, oko 1660.)
Stephan Blezinger, Eisenach, 2009.
Barokne violine
(prema talijanskim uzorima 17. st.)
Jan Pawlikowski, Krakow, 2013.
Viola da gamba
(Michel Colichon, 1693.)
Marco Ternovec, Bruxelles, 2007.
Tenor trombon
(Anton Drewelwecz,1595.)
Ewald Meinl, Geretsried, 2017.
Bas trombon
(Isaac Ehe, 1612.)
Rainer Egger, Basel, 2012.
Arpa tripla
(prema talijanskim uzorima 17. st.)
Rainer Thurau, Wiesbaden, 2002.
Arhilutnja
(Hans Burkholtzer, 1596.)
Richard Berg, Ottawa, 2000.
Chitarrone
(Magno Tieffenbrucker, 1609.)
Hendrik Hasenfuss, Eitorf, 1995.
Čembalo
(Giovanni Battista Giusti, 1681.)
Sebastiano Cali, Catania, 2009.
Organo di legno
(prema talijanskim uzorima 17. st.)
Luc Meurice, Saint Louis, u izgradnji
